ZRELOST

Često razmišljam o tome što nas to određuje i utječe da netko postane ovakav, a netko onakav? Što je to što daje pečat i osnovni ton nečijem portretu? Koja je to najveća potreba jednog ljudskog bića prema kojoj on svjesno ili nesvjesno hrli, bio to njegov spas, ili propast? Je li to ambicija, znanje, ljubav, potreba za dokazivanjem, novcem ili slavom?

Što je ta tiha snaga koja nas pokreće, koje joj je ime i porijeklo?

Ponekad treba pola života da se to otkrije, a ponekad čovjek ode, da se ni nije približio odgonetki. I nitko drugi na to ne može dati odgovor, ni protumačiti tu nevidljivu silu, osim njega samog, ako je dovoljno hrabar pogledati u zrcalo.

Ja sam nastala iz jednog golemog nemira, i sve što sam doživjela i stvorila bilo je iz potrebe da vidim kako je to kad se podigne na vrh prstiju, kad se popne još stepenicu više. Uvijek je postojala strast da se umom i srcem obuhvati što više i pomiri što više, i zbog stvaranja krhke ravnoteže činila sam mnoge greške ne uspijevajući odrediti čvrste granice između sebe i drugih. Uvijek je postojala pohlepna glad za ljepotom, i žudnja da se ljubav doživi potpuno, kao vrhunsko iskustvo. Činilo mi se, to je odgovor.



Otud lutanja, i sav nemir koji sam godinama nosila sobom, otud strahovi od kojih sam bježala, a oni me poput sjene pratili

Ne znam je li me zrelost umirila, ili sam se samo umorila i napokon opustila.

Godine prolaze, vrijeme ide… i ja možda nikada neću naslikati sliku s kojom ću biti posve zadovoljna. Ni napisati savršenu priču.

Ni osjetiti u drugom ljudskom biću odgovore za kojima tragam.

Nikad neću poljubiti svoje vlastito dijete, niti će moje srce zakucati tom vrstom radosti. Ali… nije to zapravo ni važno.

Bez obzira na sve neizvjesno, nesavršeno i nedovršeno u mom životu, imam što imam, nemam što nemam, a u uzorku mozaika kakav je danas jako se dobro osjećam. I zapravo… ne moram ništa saznavati, dosezati ni otkrivati, ni naslikati savršenu sliku, ni proniknuti u vječna pitanja o smislu i sreći. Ne moram! Dobro je i ovako, mogu odahnuti.

I uživati u divnom nemoranju, iz kog je sve moguće.