TUŽAN SAM I NEVOLJEN...

Ne kuzi nitko kakav teret ja imam kad nitko nije u toj poziciji od vas jer ste svi probali barem se barit ak nis drugo…. Pricam kak je i stime sto cete mi govorit da su gluposti mi nis ne znaci…. svi znate da je istina…. svi znate da je cudno i zasto onda to negirati i pred menom glumiti… tako kako sam rekao je istina….svi ste se ljubili barem jednom, a ja nikada… I ne mozete me razumijeti kako se osjecam i to me muci…. Ja sam zakinut barem za jedno iskustvo koje se se jos u teen dobi isproba…To nemres negirati kad je tako….I to je prokleta istina… Ne znaci to da se nikad necu ali zasto svi jesu ja nisam? Zasto ja nisam zasluzio osjetiti barem to u pravo vrijeme….. Zasto ja bas u svemu kasnim naspram ostalih, od fora, prica, pjesama, saznanja, dozivljaja… svega….

Zasto bar u necemu nisam u vremenu kao i ostali….Zasto ja u vrijeme naj veceg ludovanja hormona kad svi to rade i kad je vrijeme da se to nauci ja nisam to probao i nisam naucio… Koji je neiskusan u ljubljenju, dejtovima i tim stvarima… ljubljenje je stvar koja ide prirodnim putem, to je ono što nam je Bog dao po prirodi, i dapače predivno je, kako drugi kažu, ali to neznaci da se nikad necu ljubiti u životu… Ali mi je skraceno da uzivam u mladosti… Ja niti sam uzivao, nito sam bio sretan niti ista ludo, lijepo i u skladu s godinama napravio…. Zakinut sam za sve ono sto su mladi probali, uzivali i cinilo ih sretnima… Ja znam da je vama to nejasno… Ali mene sve to muci, jer zelim i ja. Ja sam svjestan da nikad necu nac curu koja je nevina i da moj cilj da izgubim nevinost sa nevinom se nece ostvariti i ok to nije bitno… Jebes sex,da mi je samo do njega platio bih si kurvu… Ali ljubav….

Zar ju nisam zavrijedio? Da budem s nekim u zagrljaju nisam zavrijedio? Da nekom nesto znacim nisam zavrijedio? Da se poljubim s nekim kome je stalo do mene i tko me voli nisam zasluzio? Ocito nisam zavrijedio da ista lijepoga osjetim…. Da budem kao i ostali mladi ljudi…..Kad cu sve to prolaziti ako ne sada….. Sa 50 sigurno necu. Sto da kazem…Zivim za nesto sto nikako nemogu osjetiti… Sto nikako nemogu dozivjeti… Sve uzalud…. I suze i zivot… Sto imam? Tugu, samocu,osjecaj neuspjeha, patnju, prazninu u srcu i dusu i bol.Ocito nista bolje od svega toga nisam zasluzio… A posto patim vec 4 godine dal da i dalje patim ili ne… E to je sad pitanje…. Neznam kolko ikome ove rijeci ista znace sto ih ja iz srca pisem…. A i badava ih pisem kad meni nema pomoci…sudbina mi nije naklonjena…. Ja sam osoba kojoj je sudjeno da pati i trpi tugu, samocu i bol…. Ljubav? Sto je to? To nije meni namjenjeno i nisam ju osjetio nikada, a sumnjam da i budem…Da sam lijep neka bi barem prisla i rekla to, htjela me upoznati, otic na kavu, probati nesto…. sto drugo mogu nego plakati i to je to… Kad me nista ne veseli…. I nema nicega sto me veseli i potice da se dalje borim i da zivim… Zivio sam da postignem nesto u zivotu – nisam, da imam svoju lovu -trazim posao, da budem svoj covjek – nisam…

Borim se zadnjih godina da budem sretan, voljen – nisam uspio… Nista nisam od zivota postigao, nisam nista ostavio upecatljivo da me netko upamti… Nista… Ocito od mene nikad nis…. Niti je bio od mene neki klinac, niti decko, i sumnjam da bu od mene ikada covjek bio… Niti decko, niti muz, niti otac, niti djed niti ista od mene nece bit kak spada… Da lazem da je sve dobro? Kad nije… Samo je jedan život da…. I umjesto da budem sretan, voljen i sve kaj sam gore nabrajao od toga nista…. Da kad nebu vise vrijeme za to onda se možda i bude nešto dogodilo… Sad je vrijeme za to! Dok smo mladi… imam 22 i što…. Nismo vise djeca, sad smo ozbiljni ljudi! Prve stvari se probavaju u teen dobi 16-21 kasnije se ta iskustva koja smo prosli pretvaraju u pamet koju koristimo, nadogradjujemo i postajemo odgovorni ljudi…. Svugdje je tako i tako je i to je dobro da je tako….. A ja nit sam ista naucio, nit prozivio nit imam iskustva… Nit mogu rec sto je dobro a sto lose kad nisam probao ni naucio…

Vrijeme za neke stvari je isteklo…. Proslo… I vratiti se nece…znam da me nitko ne razumije, ali eto tako se osjecam… i tako ce bit dok se neke stvari i zelje koje zelim ne ostvare… ali koji trud da se ostvare je uzaludan… ne ide mi… kolko god se trudio sve mi je gore umijesto da nesto krene i bude bolje… Nemam vise u sto vjerovat… U sve sto sam vjerovao se pokazalo da ne postoji, da me nece i da uzalud vjerujem… I zasto da vjerujem u ista… Ja znam da su sve koje odluke, barem vecina njih bile krive, ali bile u zelji da budu dobre…Ja sam kriv i za neuspjehe u ljubavi i sve oko nje i za i sve one koje su me odjebale, nisu došle na kavu i tako… i za sve moje neuspjehe, tugu, bol…. Sve sam ja kriv…I sam sebi nikad necu oprostiti sto sam kriv za sve to…To je moje breme koje ce me kad tad ubiti… Suze samo teku…. Sav se tresem od tuge i razocarenja… Imam prepreke sa svih vrazjih strana -.- nigdje niti jedne svijetle tocke…. Ja sam sve puteve probao i vrtio se u krug do iste lose, tuzne tocke, samo sam bio sve slomljeniji i ranjeniji….Sad bih trebao priznati poraz i polegnuti ozljedama kao i vojnik koji polegne svojim ratnim ozljedama… A kako da budem sretan? Zbog cega da se radujem?Neznam kako i što dalje…