Svi misle da sam prestala trenirat jer je došao faks. Sve bih dala da opet mogu stat na borilište, da opet osjetim onu sekundu straha i uzbuđenja prije odluke sudaca, da osjetim težinu medalje oko vrata ...

Svi misle da sam prestala trenirat jer je došao faks. Sve bih dala da opet mogu stat na borilište, da opet osjetim onu sekundu straha i uzbuđenja prije odluke sudaca, da osjetim težinu medalje oko vrata i pehara u ruci, onaj ponos dok su sve oči uprete u tebe, one trenutke dok ulazis u prepunu dvoranu, a ljudi tebi prilaze i pružaju ruku. Imala sam operaciju, moje tijelo više ne može podnjet napor kao prije. Operacija je bila nužna jer mi je život bio u pitanju, a opet čista genetska mana. Boli me. Nekada na vrhu, sada na dnu. Ništa više nego još jedan propali sportaš. Osjećam se kao da mi je oduzeta šansa da budem najbolja od najboljih. Naslov državne prvakinje sam već imala, europsko je bilo sljedeće. I sve je palo u vodu, zbog eto, slučajnosti. Ne mogu se pomiriti sa time. Jednostavno ne mogu čak ni nakon svih ovih godina.