GLUPI MUŠKARAC! Kako drugačije da se okarakterišem :(. Imam najbolju prijatelju s kojom se znam preko 15 godina. Uvijek ali uvijek mi se sviđala, toliko smo provodili vremena da me svaki njezin dečko nije mogao smisliti isto kao i svaka moja cura nju. Nikad nisam ništa s njom probao samo zato što je nisam htio izgubiti, bojao sam se, jer bez njenog osmijeha nisam mogao zamisliti dan. Na kraju se udala, naravno za drugog. Ostali smo u kontaktu, ali više to nije bilo to. Nedavno sam joj se otvorio, sve joj rekao, da je oduvijek volim i da su moja osjećanja prema njoj mnogo veća od prijateljskih, a ona mi je tada “opalila” tako jak šamar da sam posuzio (mada suze su i prije šamara počele da teku), a onda mi je kroz plač rekla ZAŠTO! ZAŠTO SI TO DRŽAO U SEBI SVE OVE GODINE!? MAŠTALA SAM O NAŠEM ZAJEDNIČKOM ŽIVOTU, NAŠOJ ZAJEDNIČKOJ DJECI, ALI NISAM IMALA HRABROSTI DA TI TO KAŽEM… te je otišla svojoj kući. Danima sam evo totalno uništen, ne mogu da dođem sebi, ne mogu da shvatim da sam bio toliko glup i da nisam pokušao…
0 komentari:
Objavi komentar